[ Priča ] 31 Avgust, 2015 17:23
Sećate li se kako smo se sreli, upoznali i postali bliski? Bliski toliko da nas niko ne rastavi i preotme tajne i želje. Sećate li se svega?
Bili smo deca, jedno drugome strana nepoznata i daleka. Želeli smo da se časovi što pre završe da bismo pobegli od obaveza. Vreme je prolazilo. Svaki novi dan u školi bila je nova radost i nova prilika da sretneš već znana lica i uzvratiš nečiji osmeh. Delili smo dobro i zlo. Zajedno smo lakše podnosili sve grdnje i nepravde, zajedno smo bili jači!
A sada stojimo na raskrsnici sa bezbroj puteva i pitamo se kojim da krenemo. U meni se stalno javlja isto pitanje. Šta će se desiti ako odaberem pogrešan put, slepu ulicu mog života? Da li će biti vremena da se okrenem i vratim na raskrsnicu? Ubeđujem sebe da više na to neću misliti.
Sećanje me vraca 8 godina unazad,proživljavam sve ono što sam i tada i stojim na istom mestu kao i tada,ali ima jedna razlika:tada sam pisala o sreci koja me obliva kao đaka-prvaka,a sada pisem o uspomenama i secanjima iz skole i iz ovih osam razreda
Tada je za mene škola predstavljala jedan nedostižan cilj,nešto nemoguće i neostvarivo ali u isto vreme i novo i lepo.Tada sam po prvi put u životu osetila da mogu da dostignem nebo.
Osetila sam kao da sam na početku nekog novog života..I počelo je..Dobila sam jedan novi dom,porodicu.... Uz pomoć njih sam uvidela vrednost života,,vrednost čoveka samog po sebi, naučila sam da volim i poštujem pre svega.Svaka godina je bila jedan novi izazov, svaka je sa sobom nosila nešto novo,nama nepoznato
Moram da priznam, da mi je na početku najdraže bilo kada sam upoznala novo društvo i sada kada malo bolje razmislim , izgleda da je jedino ono uspelo da opstane tokom svih ovih godina. Sećam se,tada je moje prvo prijateljstvo bilo najvažniji pehar u mom životu. I narednih godina,zajedno smo prolazili kroz sve probleme,nevolje; zajedno smo želeli,maštali,sanjali...zajedno smo voleli! Jer naravno u tom delu našeg detinjstva javile su se prve ljubavi i snovi.Neki su to shvatali,a neki ne..(ali nemojmo sada suditi). Ne kažem da nije bilo teško,ali takodje ne kažem ni da nije bilo lepo.Samo mi je žao što su sve te stvari prošle za tren oka.Kao da sam juče bila ona male sedmogodišnjakinja,željna avantura i provoda,Ni ne sluteći da je na putu da postane čovek.Nisam ni znala da ću ponovo biti dete, ali neki drugim roditeljima,da ću biti sestra nekom usamljenom dečaku ili devojčici,da ću biti uteha najboljoj drugarici,da ću voleti ali drugačije...
I sve se to desilo,sada je sve prošlo.Završio se taj važan deo mog detinjstva.Naći ću neku novu porodicu,nove ljude sa kojima ću deliti svoje snove,želje..novi dom...Ali jedno će ostati isto. Uspomena,sećanje.. ona će zauvek ostati u mom srcu.Istina ponekad želim da se vratim ,ponekad ponovo poželim da dosegnem nebo,ali sada znam da nebo nema granice,da treba ići dalje,ali i ponekad se osvrnuti za sobom,da ne zaboravimo.... Došlo je vreme da jedni drugima kažemo ,,zdravo“ i krenemo odabranim putem. Da li ćemo se opet sresti? Da li ćemo ponovo biti zajedno na ovom mestu i da li ćemo se prepoznati? Ko zna? Polako odrastamo.Krecemo svako svojim putem maste,zelja i nada,niz zivotnu reku mnogih prepreka. Na kraju nam ostaje samo jedno-zakletva da nikada nećemo zaboraviti prošlost koja će nas pratiti do kraja! .
Nikada nemojte zastati, samo koračajte jer život je prepun iznenađenja..
[ Generalna ] 31 Avgust, 2015 17:19

Jedan mladić koji je živeo i radio daleko od svog rodnog mesta uželeo se da vidi svoj zavičaj, i rešio se da se vrati kući i obiđe svoj dom. Vraćajući se kući, posle nekoliko dana putovanja naiđe tako na obalu jedne ogromne reke. budista i rekaZnao je da je njegov dom sa druge strane reke, ali nije znao kako da pređe na drugu obalu. Hodao je satima nizvodno, ali nije uspevao da nađe niti most niti kakvog skeledžiju. Zatim se vratio odakle je krenuo, pa pošao uzvodno, ali ni tamo mosta nije bilo.

Polako je počelo da pada veče, mladić već umoran od pešačenja sedeo je na jednom kamenu već razmišljajući da li da odustane od svog putovanja, kada na drugoj obali reke ugleda budističkog monaha. - Molim vas, možete li mi reći kako da pređem na drugu stranu! - viknu mladić. Monah se začas zamisli pa mu odgovori: - Sinko, ali ti si već na drugoj strani!

[ Igre ] 31 Avgust, 2015 17:04

KUD "Mladost" Pale, osnovano je davne 1953. godine u Palama, gradiću smještenom između istorijske planine Romanije i olimpijske Jahorine, poznatom po ljudima vedrog duha i velikog gostoprimstva. Okuplja djecu i omladinu svih uzrasta u više sekcija: folklorna, horska, frulaška, guslarska, narodni orkestar i izvorne grupe. Bavi se čuvanjem izvorne narodne tradicije i kulture kroz igru, pjesmu i sakupljanje narodne nošnje. Stoga, s ponosom možemo reći da je KUD "Mladost" Pale ambasador kulture ovog olimpijskog i ekološki čistog prostora naše zemlje.
Programski ciljevi Društva su: njegovanje folklorne tradicije, sakupljanje i čuvanje narodne nošnje, razvijanje muzičke kulture i čuvanje od zaborava izvorne narodne pjesme i tradicionalnih instrumenata (gusle, frula, dvojnice i sl.), osnivanje kulturnih sekcija, a posebno njegovanje kulturnih veza izmedu gradova i država i prijatelja svih naših naroda. 

Folklorni ansambl, uz podršku Narodnog orkestra, imao je niz značajnih nastupa u zemlji i inostranstvu.

Izdvajaju se, svakako, osvajanje prvih mjesta na festivalima folklora u Njemačkoj - Nojštatu (1985. godine), Alžiru (1987.) gdje je Društvo u konkurenciji od 67 zemalja podijelilo prvo mjesto sa Indonezijom. Učestvovali smo na Festivalu djeteta (1987.) u Turskoj, Festivalima folklora u Grčkoj (1996; 1997; 2000 ; 2002; 2006; 2007; 2008, Na Saboru izvornog narodnog stvaralaštva u Tesliću(2000.) osvojili smo prvo mjesto u ukupnom plasmanu,  zatim drugo mjesto na Međunarodnom festivalu dječijeg folklora u organizaciji SPKD Prosvjeta Zvornik 2003.  U avgustu 2002. godine, na prijedlog Ministarstva inostranih poslova u BiH, a na poziv gradonačelnika grada Soluna, predstavljali smo našu zemlju na festivalu pod nazivom Balkanski trg koji je održan u Solunu.

Značajna su učešća na Evropskoj smotri folklora, najmasovnijoj i najznačajnijoj manifestaciji omladine koja živi van svoje matice, godine 2001. u Parizu, kao i 2002. u Mađarskoj.

Posebno treba istaći veoma uspješno organizovanje 8. evropske smotre srpskog folklora, Pale - 2003, gdje smo ugostili više od 1500 učesnika, Srba koji žive u Njemačkoj, Austriji, Švajcarskoj, Švedskoj, Mađarskoj, Francuskoj, Rumuniji, Sloveniji, Hrvatskoj, organizovanih u kvalitetnim udruženjima i folklornim grupama. 2008. godine ponovo nam je pripala čast da organizujemo  13. evropsku smotru srpskog folklora dijaspore, gdje se takmičilo tridesetak društava.

2004. godine učestvovali smo na najznačajnijoj manifestaciji u organizaciji Saveza Srba u Rumuniji pod nazivom "Maraton srpske narodne pjesme i igre" u Temišvaru, a naš pionirski ansambl učestvovao je na Internacionalnom festivalu folklora pod nazivom "More bez granica" u Burgasu u Bugarskoj. Krajem godine boravili smo i u Njemačkoj, u prijateljskoj posjeti članovima KUD-a "Šumadija" iz Hajlbrona, gdje smo održali koncert za ljubitelje folklora.

2005. godine svoje igre i pjesme predstavili smo naSaboru izvornog narodnog stvaralaštva u Tesliću, zatim gostovali u hotelima Budvanske rivijere, a učestvovali smo takode i na "Maratonu srpske narodne pjesme i igre" u Temišvaru. U oktobru 2005. "Mladost" je uzelo učešće prilikom otvaranja BH ambasade u Pragu, gdje su  članovi predstavili Igre iz Glamoča. Urađena je i nova postavka koreografije pod nazivom "Stani Rado bela rado" iz leskovačkog Pomoravlja, koja je premijerno izvedena na tradicionalnom godišnjem koncertu koji je održan 03.12.2005. godine. Tokom zimske sezone, redovno su održavani koncerti na Jahorini gdje su turistima predstavljene igre i pjesme sa naših prostora, narodna nošnja i tradicionalni instrumenti.

U periodu svetosavskih svečanosti 2006. u Kaću kod Novog Sada održan je humanitarni koncert,  na kom smo učestvovali.

Najmlađi članovi KUD-a su od 19. do 25. februara 2006. god. učestvovali na VII dječjem festivalu zimske rekreacije - "Tara 2006" u organizaciji Asocijacije "Sport za sve" iz Beograda, a od 01.07. do 08.07.2006. god. na međunarodnom ljetnjom kampu - Divčibare 2006 u organizaciji TRAS (Tim rekreacije animacije i sporta). 

Na IV međunarodnom festivalu folklora u Zalužanima kod Banjaluke pod nazivom "Vaskršnji koncert u podne" održanom 23.04.2006. godine okupila su se društva sa prostora bivše Jugoslavije kojima je zajedničko da nose ime "Mladost", a naši najmlađi članovi su prikazali igre iz okoline Sarajeva, kao i igre iz Srbije. 

Prvi festival folklora tromeđe SCG i RS u povodu slave hrama Svete Trojice u Rogatici održan je 11.06.2006. g. gdje su organizovane i hajdučke igre članova društava u narodnim nošnjama, a istog dana najstariji članovi učestvovali su na 3. tradicionalnom saboru "Staro pjevanje u Srba" u organizaciji SPKD "Prosvjeta" Novo Goražde. 

29. Sabor srpskog izvornog narodnog stvaralaštva Banja Vrućica - Teslić održan je 30.06. i 01.07.2006. g. gdje su prezentovani duhovno i materijalno stvaraštvo, nacionalna kuhinja i individualno likovno i literarno stvaralaštvo zasnovano na narodnoj tradiciji.

 

 

 

 

Sjedište KUD-a "Mladost" je u prostorijama Kulturnog centra, gdje se okuplja više od dvije stotinemladih, koji uz stručno vođenje od zaboravačuvaju narodne običaje, igre i pjesme. KUD "Mladost" Pale je ambasador kulture ovog olimpijskog i ekološki čistog prostora naše zemlje, koje odgaja generacije folkloraca, muzičara i pjevača koji njeguju naše običaje i uspješno ih predstavljaju na smotrama i festivalima širom svijeta.


Iz repertoara ovoga Društva izdvajamo:

  • Igre srpskog stanovništva iz okoline Sarajeva
    (Koreografija: Vladimir Mandičevski)
  • Starobosansko nijemo kolo iz okoline Glamoča
    (Koreografija: Vladimir Mandičevski)
  • Gradske srpske igre iz Sarajeva
    (Koreografija: Jelena Dopuđa, sačuvao Mladen Krsman)
  • Igre iz istočne Hercegovine – okolina Gacka
    (Koreografija: Vladimir Mandičevski)
  • Vlaške igre
    (Koreografija: Desa Đorđević)
  • Igre iz Srbije
    (Koreografija: Vladimir Mandičevski)
  • Igre iz Pirota 
    (Koreografija: Desa Đorđević)
  • Igre iz Vranja 
    (Koreografija: Desa Đorđević)
  • Igre iz leskovačkog Pomoravlja 
    (Koreografija: Milorad Lonić)
  • Sarajevsko polje
    (Koreografija: Mladen Krsman)
  • Banatski motivi
    (U pomen i po ideji Branka Markovića koreografiju postavio Mladen Krsman)
  • repertoar Narodnog orkestra, hora i repertoar pjevačkih grupa
[ Generalna ] 31 Avgust, 2015 16:56

Na teritoriji Bosne i Hercegovine nailazimo na veliki broj različitih nošnji. Sve ove nošnje formirale su se kroz dugi niz godina i nose u sebi elemente ili pak samo tragove elemenata mnogih kulturnih utjecaja, koji su uticali na razvoj ne samo nošnji nego i općenito na istorijska i društvena zbivanja. Zbog toga u našim nošnjama nalazimo tragove balkanske, mediteranske i orijentalne kulture. Ovi kulturni utjecaji su ostavili svoj pečat na narodne nošnje i nesumnjivo doprinijeli njihovoj diferencijaciji.Istražiti kako su izgledali ljudi u narodnim nošnjama je bilo moguće prije svega sa materijalnim arheološkim ostacima u vidu tkanica, odjevnih predmeta i nakita.

 U starim ilirskim grobnicama na Glasincu otkriveni su u nekim grobovima ukrasi od pucadi poređanih tako da pokrivaju cijela prsa, isto kao što je slučaj sa tokama. Na ovom nalazištu pronađeni su i okamenjeni ostaci tkanina, omotane oko jednog noža. Jasno se vidi struktura tkanja u "četiri nita" i u vidu riblje kosti ; iste takve nailazimo na šalvarama muškarca u dinarskim i srednjobosanskim nošnjama.Takvi arheološki ostaci iz srednjeg stoljeća sačuvani su samo fragmentarno, npr.: ženska kapa u Biloj kod Travnika, razni oblici prstenja, minđuša, a značaj im je pojačan činjenicom da su upotrebljavani i kasnije u 19. stoljeću.Većina nošnje vlastele u srednjem stoljeću je bila izrađena od skupocjenih tkanina uvezenih sa strane. Iz arhivskih dokumenata srednjeg stoljeća, uglavnom iz dubrovačkih arhivskih spisa, spominju se npr. haljine ad modum bosnensem, zatim pojas zvancentura larga bosignana, kao dijelovi nošnje bosanske vlastele. Iz 16.stoljeću datira i jedan šturi podatak koji se može pročitati u knjizi putopisca Benedikt Kuripešić "Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju 1530"- izdanje Sarajevo 1950., str. 23. Tu stoji da se hrišćani obiju vjerozakona odijevaju isto kao i Turci, a razlikuju se samo po tome što ne briju glave kao Turci.

Daleko iscrpniji je bio čuveni Evlija Čelebija koji je ostavio podatke o nošnji iz 17. stoljeća i to uglavnom o sarajevskoj muslimanskoj-gradskoj nošnji.Sarajevo je bilo jak trgovački centar, najznačajniji u Bosni i Hercegovini i jedan od jačih na Balkanu. Karavane svakovrsne robe su pristizale i sa istoka i sa zapada da bi zadovoljile potrebe šarolikog sastava gradskog stanovništva. Društvene i političke prilike toga vremena uticale su na promjene u nošnji kroz razne propise u 18.vijeku. Godine 1794. Hašamudin paša izdao je poseban propis kojim je za bosansku raju bila propisana boja i vrsta odjeće. 
Kako bosanci katolici i pravoslavci, tako su i jevreji bili potčinjeni ovim propisima i pokazivali veliku sklonost da se oblače kao i vladajuća klasa. Zbog toga su ponekad morali da plaćaju globe. Crvena čoha je npr. bila dozvoljena samo feudalnoj vladajućoj klasi. Pravila su vrijedila i za obuću. Npr. jevrejske žene su se nosile veoma slično muslimanskim, ali im je bilo zabranjeno nositi žute i crvene čižme. Nemuslimani, muskarci kao i žene, su morali nositi obuču crne boje. To je naravno najteže padalo ženema, njihova sklonost ka obući, posebno kod jevrejskih žena je po nekoliko puta godišnje zauzimala mjesto u računu jevrejske vjerske zajednice.

Period 19.stoljeća obiluje većim brojem podataka nego ranije. To su uglavnom putopisi koji ponekad ostavljaju i detaljan opis pojedinih nošnji. Među njima su skoro uvijek zabilježeni opisi gradskih nošnji , ali ima i opisa seoskih nošnji: putopisi Ivana fra Jukića, Ivana Kukuljevića-Sakcinskog i Matije Mažuranića. Bilo je to vrijeme tadašnje "globalizacije" i modernizacije bosanskog društva, vrijeme kada su neke tradicije, pa tako i narodne nošnje, isčežavale ili gubile na snazi, dok su neke nastajale zbog boljih komunikacija, industrijskih otkrića s kraja tog stoljeća, i dolaska Austro-Ugarske 1878. godine.

 Dinarske nošnje

 Dinarske nošnje imaju najveći obim prostiranja. Obuhvataju prostor zapadne Bosne, tj. predjele u sklopu dinarskog planinskog masiva, zalazeći dublje na istok u Bosnu sve do oblasti Imljana, Banjalučke Vrhovine, pa preko Travnika do Rame. Na sjever granica ide sjevernim padinama Grmeča, pa preko Banjaluke do Prnjavora. Na jugu se granica gubi i produžava u samu Hercegovinu, zahvatajući pored nje, i dio Bosne oko Foče i Čajniča, sve do rijeke Lima. (Podatak je iz knjige Bratić Tomo: Narodna nošnja u Hercegovini, GZM, Sarajevo, 1906.godine). 

U ovoj široko rasprostranjenoj oblasti nailazimo na veći broj varijanti u nosnjama kod srpskih i hrvatskih etničkih grupa, dok su muslimanske bosnjačke nosnje veoma ujednačene. Od srpskih i hrvatskih nosnji mogu se nabrojati: imljanska, zmijanjska, Banjalučke Vrhovine, prnjavorska, debeljačka, janjska, sasinska, kupreska, livanjska, glamočka, grahovska, podgrmečka, bihaćka, ramska. U Hercegovini se odvajaju dvije varijante "umska" i brdska. "Umska" nošnja zahvata uglavnom zapadni i srednji dio Hercegovine, uključujući tu i okolinu Mostara, Konjica, Stoca, Ljubinja i Ljubuskog, dok se brdska prostire u istočnim dijelovima, zahvatajući i pomenute dijelove Bosne oko Foče i Čajniča. 
Glavne karakteristike dinarskih nošnji su: lanena duga košulja, izjedna krojena, sa umetnutim pravim klinima ispod ruke, vezena na skutima pozadi, na rukavima i prsima. Vez je izveden uvijek vunom u četiri boje kod srpskih i mahom u dvije boje kod hrvatskih nosnji. Motivi su geometrijski. Muslimanske košulje u dinarskoj oblasti nisu imale veza. Gaće su bile obavezni dio ženske nošnje samo kod hrvatske i bošnjačke grupe. Nasuprot njima gaće su se u srpskim ženskim nosnjama upotrebljavale samo prilikom vjenčanja, smrti i zborova.

Od gornjih vunenih haljetaka najvažniji su: zubun, haljina i pregača. Zubun je od valjanog sukna, kod djevojaka pretežno bijele, a kod udatih žena crne ili tamnoplave bijele boje. Hrvatski zubuni su imali mnogo manje veza nego srpski. Zimska duga haljina je od bijelog sukna za djevojke i od crnog ili tamnoplavog za udate žene( mrčine ili modrine). Ta haljina je duga do gležanja, otvorena sprijeda, sa umetnutim kosim "klinom" ispod ruke i dugim uskim rukavima. Kod bošnjaka dinarske oblasti ove haljine nisu uobičajene( izuzetak jedino grupa oko Čapljine i u Podveležju).

Pregače su tkane od vune u boji i izrađivane su u dvije tehnike: ćilimskoj ili "iveranjem" i "nizanjem" ili "prebiranjem". Neke srpske i hrvatske nosnje su imale i dvije pregače; prednju i zadnju, npr. takve pregače se nalaze u zmijanjskoj, prnjavorskoj, debeljačkoj i sasinskoj nosnji. Muslimansko stanovništvo nema u ženskoj nošnji uopšte pregaču kao odjevni predmet, ni u dinarskoj oblasti ni u drugim krajevima Bosne i Hercegovine.

Čarape u svim ženskim dinarskim nošnjama su od vune, duge do koljena, pletene u dvije tehnike: na pet igala i jednom iglom., tj. na poplet. Obe tehnike su karakteristične za cijelu BiH. Boje su crna i crvena, najčesće sa rombičnim motivima u zapadnoj Bosni, i bijela i crna u Hercegovini.Nošnju na glavi čini crvena kapica, plića ili dublja, pokićena novčićima kod djevojaka. Udate žene preko kape prebacuju četvrtastu bijelu maramu, zvanu "krpa" na cijelom dinarskom području. Djevojačke kape, pokićene starim novčićima ražličite su kod svake etničke grupe.

Mušku dinarsku nošnju karakterišu: košulja od lana, istoga kroja kao i ženska, samo duga do koljena i vezena bijelim koncem. Kod muslimanskog stanovništva nisu vezene.

Gaće su uskih nogavica u srpskim nošnjama, a u hrvatskim i muslimanskim širih nogavica i većeg tura.

Od gornjih odjevnih predmeta razlikujemo: zubun, kožun i haljina. Zubun je kratak do struka, nema mnogo veza, a kožuni, od ovčje kože sa runom, bez rukava, su u upotrebi samo kod srpskog stanovnistva zapadne Bosne.

Muška haljina ili gunj najčesće je od crnog sukna, duga do pojasa, sprijeda otvorena i ukrašena crvenim gajtanima kod srpskog i hrvatskog stanovnistva, a kod muslimanskog i zelenim.

Ječerma od čohe sa tokama od srebrnih pucadi nosila se praznikom kod svih etničkih grupa na čitavom dinarskom području.

Preko gaća nosile su čaksire ili šalvare. U srpskim nošnjama zapadne Bosne šalvare su imale duge uske nogavice, potkićene resama po dnu. Čakšire su bile od bijelog, crnog ili tamnoplavog sukna, uskih nogavica, malog tura, ukrašene vezom od crvenog gajtana u srpskim i hrvatskim nošnjama a kod muslimanskih i zelenim gjtanom.

Čarape u dinarskim muškim nošnjama su duge do koljena, uvijek su razrezane sa strane i skopčavaju se kukicama. Boje su im iste kao i u ženskih čarapa. Oko pasa je crveni vuneni pojas, kod bošnjaka zeleni, ili pak tkanica crne ili višnjeve boje.

Muška nošnja dinarske oblasti je na glavi ujednačenija nego ženska. Osnovu čini crvena kapa, a preko nje crveni vuneni šal omotan oko glave. Kod srpskog stanovništva u zapadnoj Bosni kape su plitke, ukrašene crnim vezom i nose se većinom bez crvenog šala okolo. Hrvatsko i bošnjačko stanovništvo ima dublje kape, tamnije crvene boje. Ispod ove kape muškarci obavezno nose bijelu kapu od valjane vune ili pletenu od pamuka. To je poznato pod imenom "ćulah" ili "bjelkapa". U Hercegovini je poslije ustanka 1875. Godine ušla u upotrebu crnogorska plitka kapa, zvana "zavrata", optočena crnim satenom. U svim muškim dinarskim narodnim nošnjama su u upotrebi kožni široki pojas, zvan bensilah, a takođe i kožna torba.

Sve gore navedene karakteristike u dinarskim nošnjama s kraja 19. stoljeća se u daljem razvoju na početku 20 .stoljeća postepeno gube. Ovaj proces je uzrokovan prvenstveno upotrebom novih fabričkih materijala i novih krojeva, sto je osnova u određivanju jedne nošnje. Tako npr. u periodu između dva svjetska rata nestaje potpuno veza na ženskim i muškim košuljama, dužina im se skraćuje, a rukavi skupljaju. Kod žena ulaze u upotrebu"carze", tj. gornje vunene haljine sa nabranom suknjom, primljene od susjednog stanovništva Dalmacije i Like. Ove "carze" su se vremenom počinju izrađivati od crnog satena- "glota", a zatim se skraćuju u običnu crnu nabranu suknju. Ovaj proces je naročito ubrzava poslije drugog svjetskog rata i to kod hrvatskog i srpskog stanovnistva dinarske oblasti.

Kape

U bošnjačkim ženskim nošnjama je u tom periodu pojačan uticaj gradskih nošnji. Sve vise se upotrebljavaju dimije, bluze od kupovne "basme", kao i jemenija sa štampanim ukrasnim motivima na glavi. U mnoga sela bliže gradskim naseljima ulazi u upotrebu i zar.

Sto se tiče muških nošnji dinarske oblasti i ovdje nailazimo na promjene koje se naročito uočavaju poslije drugog svjetskog rata u elementima sve većeg prodiranja i utjecaja gradskog načina oblačenja.

[ Generalna ] 31 Avgust, 2015 16:39

Narodna nošnja kod Srba je veoma lijepa i raznolika. Odjevni predmeti koji je čine, bilo da su namjenjeni ženama ili muškarcima, sastoje se od različitih detalja i ukrasa. Izgled narodne nošnje zavisi iz kog kraja potiče, ali i od uticaja drugih kultura u neposrednoj blizini. Sastavni dio narodnog odijevanja čini specifična obuća ili opanci, koji su lijepo usklađeni sa ukupnim izgledom nošnje. Izrada opanaka bila je u prošlosti veoma važna djelatnost u Srpskoj, a opančari su imali svoje zanatske radnje u gotovo svakom većem mjestu. Opanci su veoma stara vrsta obuće, koja se nosila još u periodu prije nove ere. U srednjem vijeku Sloveni su nosili opanke pletene od like i kože, zvane "lapti", koje su sami pravili. Od 15. i 16. vijeka, pa sve do danas, za izradu opanaka koristila se teleća, goveđa ili svinjska koža. 

U zbirci Etnografskog muzeja čuva se nekoliko vrsta opanaka koji su se pravili od drugih materijala,a veoma neobični modeli su od kovanih tankih metalnih ploča koje su dekorisane. Opancisu pravljeni i od jednog komada drveta, a od tridesetih godina prošlog vijeka je upotreba opanaka od gume. 

[ Generalna ] 20 Maj, 2015 14:49

Volim folklor time se dicim, ko me ne voli opankom ga spicim. Cool